Knjige su moja djeca

U školskoj knjižnici ugostili smo spisateljicu Branku Primorac

Knjige su moja djeca

U organizaciji naših školskih knjižničarki Irene Stojanov i Ane Bučić te Izdavačke kuće Alfa ugostili smo spisateljicu Branku Primorac. U zajedničkom druženju otkrila nam je nešto o sebi i svom radu.

Kako biste se predstavili?

Novinarka sam, književnica, fotografkinja, majka, baka… Puno putujem, trenutno najviše u Španjolsku jer mi ondje žive unuci. Jedno duže vrijeme živjela sam i u Engleskoj.

Ljubav prema novinarstvu…

Javila se kad sam imala 13 godina. Zaljubila sam se u bakinog podstanara koji je studirao novinarstvo. Zadivila me njegova odmjerenost i pristojnost. Rekao mi je jednog dana: “Ti ćeš biti novinarka jer uočavaš stvari.” Eto, pogodio je! Svoj radni vijek provela sam u Večernjem listu, pisala o kulturnim događanjima, odgoju, obrazovanju… i počela se polako okušavati u pisanju književnih tekstova.

Kada je i kako nastalo djelo Maturalac?

To je moj prvi roman, ali druga objavljena knjiga. Dugo je čekao objavu. Kad je došao u ruke Ivana Kušana, on je bio oduševljen. Objavio je roman. Potaklo me to što se moj sin vratio s maturalca i pričao dogodovštine. Naravno, priča i likovi su izmišljeni, sin mi je samo dao ideju. Knjiga je dobila nagradu “Mato Lovrak”.

Nikad na maturalcu

Jeste li Vi bili na maturalcu?

Zanimljivo, na ekskurziji, maturalcu, nisam nikad bila. Rano sam ostala bez oca; mama i ja ostale smo same i ona je bila jako brižna, bojala se pustiti me na maturalac. U srednjoj školi zbog cijepanja razreda opet mi nije bilo suđeno ići na ekskurziju. Eto, knjiga je moj maturalac.

Koja Vam je najdraža knjiga koju ste napisali?

Sve su mi drage, knjige su mi, kako i mnogi pisci kažu, kao moja djeca. No, ipak bih jednu izdvojila – Moj djed astronaut. Sadrži 14 priča koje su bile objavljene na radiju, a kasnije su skupljene u zbirku priča.

Jesu li djela autobiografska?

Sigurno, da, pišem o nekom svom iskustvu, no ne uvijek. Mama, pazi pas! – je pomalo autobiografska jer sam ja mama koja se boji životinja.

Koje su teme Vaših knjiga?

Svakodnevnica, život. Ipak, knjiga Moj brat živi u kompjuteru događa se 2050. godine. Za tu knjigu sam, također, nedavno dobila nagradu.

Pouka za kraj…

Čitajte knjige, budite uporni, tražite priče!

Književnica Branka Primorac na kraju nas je potaknula da joj slobodno pišemo i damo neku ideju za buduću knjigu koje ćemo možda i mi biti junaci.

Pripremili: Ante Nekić i Lovre Šoša, 6. razred

 

Foto: Bartulin

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

%d blogeri kao ovaj: