Team building: rafting, Cetina

Neobičnu završnicu nastavne godine doživjeli smo mi, učitelji OŠ Bartula Kašića. Odlučili smo se za druženje na do sada neuobičajeni način, rafting na Cetini.

 Neki se ne vrate

Kad je odluka pala, idemo na Cetinu, bilo je napeto. „Kolale“ su priče kakvi su brzaci, je li naporno, opasno… nitko nije imao iskustva i nismo znali što nas čeka. Neki ukućani predlagali su nam i oproštajna pisma, testamente. Ma, tko nas na ovo nagovori, pomišljali smo.

No, na naše veliko izenađenje, nije bilo tako strašno. Za to se pobrinuo i naš učitelj Alen Juričić koji je porijeklom iz Omiša i ima iskustva u raftingu. Izvrsno nas je dočekao, ugostio, sve organizirao. Bio je izvrstan vodič.

 

Skoro tri sata TZK

Podijelili smo se u dvije skupine, dva čamca s po jednim skiperom. Veslali smo štreberski, uporno, savladali niz brzaca, naučili što je tzv. bomba u raftingu, okupali se u Cetini i, što je najvažnije, dobro se  zabavili. Učiteljice Andrea Kakša i Kristina Knežević, pedagoginja Anita Dukić i učitelj Milorad Prtričević skočili su s veće stijene na oduševljenje prisutnih i osvijetlili obraz škole. Trebalo je imati hrabrosti. Nakon skoro tri sata veslanja stigli smo u Radmanove mlinice gdje smo ručali, a i zapjevali.

U Omišu pjevno kao i putem

Kratko smo svratili u Omiš u kojem su se održavale probe za Festival klapa i gle čuda, poslušali naše Bersice i podržali ih pljeskom. Neke članice Bersica bivše su učenice naše škole s kojima smo se pozdravili. Valjalo je poći kući. Umorni, nismo se dali. Pjevali smo i dalje te se šalili cijelim putem do Zadra. Bio je to uspješan team building učitelja Bartula Kašića.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

%d blogeri kao ovaj: