Hakirani smo

Novinari ostali bez posla, Bartulin hakiran, stranica nestala na deset dana

Hakirani smo

INDIJICI SU NAS HAKIRALI… Ali zašto? Što dobivaju sabotiranjem dječjeg školskog časopisa? Kome je to u interesu?

To su bile samo neke od misli koje su se prošli utorak motale po glavi novinarima Bartulina kada smo saznali da nam je netko hakirao stranicu. Informatičari su istraživali. Put je vodio u Indiju??? Sav naš trud, rad i vrijeme nestali su odjednom. Tri godine rada. Osjećali smo se prazno, čudno, izdano. U ovom općem ludilu oko coronavirusa i mi smo imali svoju muku, svoj virus. Evo reakcija naših novinara:

Antea Knežević: Bila sam jako zabrinuta. Nisam mogla vjerovati kako, ali i zašto bi netko hakirao Bartulin. Jako me zanimalo tko je to napravio i željela sam da ta osoba odmah vrati našu stranicu. Kad sam saznala da su Indijci to napravili, bilo mi je malo čudno, ali sam i bila presretna jer smo saznali tko je to napravio i da postoji mogućnost da nam vrate sadržaj stranice. Bartulin je vraćen i naših oko 300 članaka nije izbrisano.

Lada Lukšić: Kada mi je profesorica rekla da je Bartulin hakiran i sve izbrisano, ostala sam u šoku. Oblio me hladan znoj. Počela sam je ispitivati kako i zašto se to dogodilo, ali ona nije imala odgovore na ta pitanja. Pred očima su mi prošli svi lijepi događaji koji me vežu uz Bartulin – državni LiDraNo, nova prijateljstva, pisanje članaka, intervjui… Nisam mogla vjerovati. Nakon prvog sata nazvala sam mamu, htjela sam to nekome ispričati, požaliti se. Nekoliko idućih dana nekako sam vjerovala da bi se nešto moglo promijeniti, da nije sve gotovo. Naokon desetak dana Bartulin je vraćen. Sada nastavljamo dalje, ali oprezno. Moramo i nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Kao urednica sretna sam što ćemo se predstaviti na ovogodišnjem LiDraNu i što smo mi, mali novinari, dobili natrag svoj posao.

Nika Barišić: Bila sam jako tužna kada sam saznala da je Bartulin hakiran. Htjela sam saznati tko je to napravio, zašto je to napravio i koja mu je namjera bila, što je dobio hakiranjem školskog časopisa. Nakon par dana zaznali smo da je napad došao s nekakve adrese u Indiji. Bila sam začuđena, ali istovremeno sretna jer nam se Bartulin vratio.

Marisa Miočić: Nisam mogla vjerovati da bi to NETKO uopće napravio. Svi smo bili jako tužni i ljuti, jedino sto smo htjeli je bilo da vrate naš Bartulin. To je bila dokumentacija naše škole, preko 300 članaka i ovo nam je bilo kao neka vrsta noćne more. Kada smo saznali tko ga je hakirao, bili smo presretni, ali trebali su ga i vratiti. Kad su ga vratili, našoj sreći nije bilo kraja, no mislim da će mi zauvijek u glavi ostati tužno, ljuto i bijesno lice razrednice 😂. Hvala Bogu sve se vratilo i sad je u normali pa naša urednica Lada može na LiDraNo… Ništa nije izgubljeno.

Paula Kalcina: Ne, to ne može biti – pomislila sam kad sam čula što se dogodilo s Bartulinom. U Novinarskoj skupini tek sam od ove godine, ali me jako pogodilo. Netko nam je “ukrao” trud, rad, vrijeme, snove… naš prostor gdje smo mogli pokazati što možemo i znamo. Taman smo se spremali za ovogodišnji LiDraNo. Prijavili se… a stranica prazna. Kad se sadržaj vratio, bila sam zahvalna Bogu jer sam desetak dana bila sva u panici hoće li se sve vratiti na staro. Srce mi je opet bilo na mjestu.

Nakon desetak dana muke – mailova ravnateljice, poruka i poziva te sastanka naših informatičara, suprug naše učiteljice informatike Vlatke Ignac, Ivan, očistio je Bartulin od virusa, zaštitio ga, ažurirao i sada smo spremni na nove radne pobjede. HVALA!

Redakcija Bartulina

Foto: Marisa Miočić

%d blogeri kao ovaj: