Grad u gradu

Predstavljamo Pričograd – prvi festival pripovijedanja u Zadru – članak kojim se učenica Marisa Miočić predstavila na ovogodišnjem LiDraNu

Grad u gradu

U današnjem svijetu tako se puno govori, a tako malo kaže. Riječi gube svoju dubinu i jačinu te su tu samo kako bi popunile prazna mjesta na bijelim papirima. Djeca se sve manje čude slovima u slikovnicama, sve manje pamte ista, slikovnice im ne bude znatiželju što se nalazi iza pažljivo oslikanih korica. Riječi pomažu ljudima da osjete, čuju, ali i da vide, sve pokreću, ali i zaustavljaju. Kako djeca više ne čitaju da bi uživala, već samo da bi pročitala, sve više je obustavljen izvor dječje mašte. Zato se dogodio Pričograd, prvi festival pripovijedanja u Zadru s kojim se otključao cijeli novi svijet.

Kako se gradio Pričograd

Učiteljice Osnovne Škole Bartula Kašića u Zadru, Elza Nadarević Baričić i Meri Popović zaslužne su za Pričograd. O samoj ideji i izgradnji tog neobičnog grada doznali smo od učiteljice razredne nastave, Elze Nadarević Baričić.

Kako se rodila ideja za Pričograd, kada i kako je nastala?

Ideja za Pričograd davno se vrtila u nama, silno smo željele organizirati nešto novo, izaći iz učionica, povezati djecu iz drugih škola, predstaviti se izvan okvira. Lutajući po internetu naišli smo na nešto zanimljivo – Pričofest – festival pripovijedanja u Zagrebu. Odmah smo vidjele da je to ono što tražimo. I mi ćemo sudjelovati – bile smo odlučne. Pripremile smo dvije učenice, prvog i petog razreda, prijavile ih i pravac Zagreb. Nije se znalo tko je uzbuđeniji, djeca ili mi. Zagreb, sudjelovanje, priznanja… dovoljno razloga za uzbuđenje.

Osim što smo bile sretne što su naše učenice, ali i naša škola, dio te priče, iskoristile smo sudjelovanje na festivalu za izmjenu ideja s kolegicama, organizatoricama.

Nakon povratka u Zadar slijedili su dani “mozganja“… kako i gdje organizirati nešto takvo u Zadru, koga zvati za suradnju… tisuće pitanja, tisuće upitnika. I onda je krenulo, mjesto radnje Gradska knjižnica, zapravo atrij knjižnice, predivno mjesto, posebno u svibnju kada smo odlučile realizirati naš prvi festival kojega smo nazvale Pričograd. Ravnateljica knjižnice, gđa Doroteja Kamber Kontić prihvatila je našu ideju i pokazala interes za suradnju. Prvi korak obavljen. Za suradnicu smo pozvale akademsku glumicu Žanu Bumber. Rado se uključila u naš mali tim. I tako je počelo… sada već davne 2018. godine.

Tko je u Zadru pozvan u Pričograd?

Festival je namijenjen djeci osnovnih škola naše županije. Želimo da poziv dođe do što većeg broja djece. Zato uključujemo medije da nam pomognu u najavi našeg festivala. Tiskamo plakate, letke, tako da je odaziv na festival jako velik. Čak postoji ideja da se realizira tijekom dva dana tako da se mogu uključiti i srednjoškolci. Učitelji, koji su do sada sudjelovali, bili su jako zadovoljni, kako s idejom tako i s realizacijom festivala. A kad su oni zadovoljni, onda smo i mi.

Kada i gdje se održao prvi Pričograd?

Prvi Pričograd održao se 25. svibnja 2018. godine u Gradskoj knjižnici. Plan je bio da to bude svake godine zadnji petak u svibnju. I bilo bi da nije došla korona. S obzirom da smo na vrijeme krenule s pripremama, sve nam je teklo po planu. Kolegica Meri i ja bile smo zadužene za tehnički dio; prijave, mediji, plakati, prigodni pokloni za sudionike, zahvalnice za sudjelovanje koje su dobili učenici i mentori. Za nas, koje smo to radile prvi put, posla je bilo jako puno. Glumica Žana Bumber preuzela je organizaciju umjetničkog dijela; voditeljstvo, uređenje scene, kostime, glazbu. Naravno, osim što smo od knjižnice dobili prostor, ustupili su nam i svoju tehniku, zvučnike, mikrofon… imali smo kompletnu tehničku podršku.

Kako je to izgledalo sljedeće godine?

Sljedeće godine (2019.) osnovna ideja bila je ista, da festival bude ono što je. Te godine u goste smo pozvali „bajkopričalicu“ Sandru Vukoja iz Slavonskog Broda da djeca uživo čuju kako se pripovijedaju bajke. To je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Tada je bilo 30-tak sudionika i12-ero pripovjedača, a u zabavnom djelu bilo je nekoliko igrokaza i plesnih točaka.

Kada smo mislile da je naš festival sada na čvrstim nogama, došla je korona i sve zaustavila. 2020. nismo realizirali Pričograd iz već navedenih razloga.

Kako je izgledao Pričograd koji se održao 2021. za Dan grada?

Kako smo polako naučili živjeti s koronom, pozvala nas je ravnateljica knjižnice i predložila Pričograd u virtualnom izdanju. Prvo smo pomislile – Ajme, samo ne virtualno… Ali onda, kada nam je ispričala kako ona to zamišlja, odmah smo pristale. Tu je najveći posao obavila gđa Žana Bumber koja je za taj projekt uključila djecu iz Dramske radionice HNK koji su, baš kao pravi mali profesionalci, obavili svoj zadatak. Izvedbu smo snimili i sada nam je ostala u trajnom vlasništvu. Eto, neke koristi od virtualnog.

Na sam Dan Grada predstava “ Pričograd ide u Grad“ prikazana je na interaktivnom ekranu u predivnom prostoru atrija palače Cedulin gdje su posjetitelji imali priliku pogledati što se radi u Pričogradu, gradu kojega nema ni na jednoj karti.

Od Zadrana do Pričograđana

Učiteljica Meri Popović, prof. Hrvatskoga jezika i književnosti, rekla nam je nešto o cilju samoga projekta i reakcijama djece.

Smatrate li da učenici danas slabo čitaju, loše se izražavaju i imaju nisko samopouzdanje?

S obzirom da je u vremenu u kojem živimo sve izraženiji brzi način i stil života, a o nekom paralelnom životu na društvenim mrežama da ne govorim, knjiga prestaje biti zanimljiva jer se ne može brzo konzumirati. Knjigu treba pažljivo čitati, ploviti njome, broditi svjetovima mašte koje nam svaka knjiga pruža na svojim otvorenim stranicama poput otvorenih dlanova. Učenicima knjiga postaje nešto što se mora, nešto što se ne da izbjeći jednom mjesečno na satu lektire pa je otpor prema čitanju tim veći. Primjećujem lošije usmeno i pismeno izražavanje onih učenika koji ne vole čitati, imaju siromašan rječnik, teško oblikuju rečenice, često imaju problema s razumijevanjem pročitanoga teksta, a samim time i njihovo samopouzdanje opada, nađu se u začaranom krugu iz kojeg bi ih lako mogla izvući upravo knjiga.

Kako im odlazak u Pričograd u tome pomaže?

Pričograd je jedan divan grad koji učenicima pomaže da se zbliže s knjigom. Imaju mogućnost sami odabrati tekst za nastup po svojim afinitetima i sklonostima. Učeći tekstove, pripovijedajući i glumeći, postaju odgovorniji, kreativniji, imaju više samopouzdanja, postaju svjesni da Pričograd postoji i opstaje upravo zbog njih i njihovoga truda i angažmana. Jako su ponosni na svoj trud, silno žele da njihova izvedba bude besprijekorna iako Pričograd nije festival natjecateljskoga karaktera. Pričograd im nudi da budu svoji – od izbora teksta do izvedbe, bez pritiska koje nose natjecanja, daje im slobodu koju samo mašta može dati.

Kako djeca reagiraju na Pričograd?

Sva djeca dolaskom na Pričograd postaju ponosni Pričograđani odgovorni za svoj grad u kojem taj dan žive i zaista se trude da nam svima boravak u Pričogradu bude što zanimljiviji, veseliji i ugodniji. O njihovim reakcijama najbolje govori činjenica da ih je svake godine sve više, i u publici i među izvođačima, jedva čekaju odabrati tekstove i započeti s pripremama za putovanje u bajkoviti grad u kojem je sve moguće.

Motivira li vas reakcija djece na daljnji rad?

Reakcija djece na Pričograd i jest ono što nas motivira da ovaj festival ide dalje jer i na ovaj način oblikujemo male umove, potičemo ih na čitanje i druženje s knjigom. I veliki A. Einstein jednom je rekao: „Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još bajki.“ Dodala bih… i pošaljite/dovedite ih u Pričograd!

Hoće li se i kada održati Pričograd 2022.?

S obzirom na situaciju s pandemijom u kojoj živimo posljednje tri godine, treći Pričograd održan je na jedan pomalo neobičan način, virtualno, u suradnji s akademskom glumicom Žanom Bumber (našom Ljubicom Pričoputnicom) i djecom iz njezine dramske radionice HNK Zadar. Čvrsto vjerujem da ćemo i ove godine pronaći način da se održi i četvrti festival. Pričograd je grad bajki, mašte, dobrih vila, smijeha i radosti. A gdje toga ima, sve je moguće.

Što Pričograd znači Gradskoj knjižnici Zadar kao kulturnoj ustanovi grada, upitali smo ravnateljicu Gradske knjižnice Zadar Doroteju Kamber Kontić.

Raduje nas što smo dio programa Pričograd koji je povezao Gradsku knjižnicu, Osnovnu školu Bartula Kašića i Hrvatsko narodno kazalište. Suradnja koju ostvarujemo ima cilj poticanje čitanja koje je temeljna zadaća Knjižnice i provlači se kroz sve što radimo. Iako zbog epidemiološke situacije Pričograd prošle godine nije održan u uobičajenoj formi, drago nam je da smo u 2021. uspjeli organizirati program uživo, da smo se susreli i družili na otvorenom, u vrijeme kada je svima potreban odmak od ekrana. Zaista je veliki entuzijazam koji učiteljice Elza Nadarević Baričić i Meri Popović te glumica Žana Bumber zajedno s učenicima, ulažu u Pričograd i to je ono što je doprinijelo da program zaživi. A Knjižnica je uvijek tu da podrži ideje i projekte koji su na korist široj zajednici, a potiču na čitanje i učenje – zaključila je ravnateljica Gradske knjižnice Doroteja Kamber Kontić.

Pričograd nije samo festival pričanja već i slušanja, djeca uče slušati svoj glas, uče slušati druge te shvaćaju koliko je usmeno izražavanje bitno. Pričograd je jedna predivna i nesebična gesta preko koje djeca uče pamtiti i izraziti se te sazrijevaju u promišljene, samopouzdane i kreativne osobe. I na kraju se da zaključiti da je Zadar dobio jedan predivan grad.

Pripremila: Marisa Miočić, 8. razred

%d blogeri kao ovaj: