Imaju li djeca svoje pismo?

Učenik Mateo Jergan izmislio svoje pismo

Imaju li djeca svoje pismo?

Jednog sam dana sjedio na kauču i razmišljao. Dosađivao sam se i nisam se ničeg zanimljivog mogao sjetiti. Odjednom, padnu mi na pamet pisma, pisma poput glagoljice, ćirilice, latinice… te ostalih pisma tijekom povijesti. I tako ja mozgam te kažem sebi: „Pa, ako ima toliko pisama, moglo bi nastati još jedno. Koje? E, pa moje!!!”

Sav uzbuđen sjednem za stol, uzmem papir A4 formata i napišem cijelu abecedu. Nakon toga u glavi smišljam pismo i prenosim ga na papir. Kada sam ga usavršio, izgledalo mi je previše obično pa sam odlučio napraviti nešto više. Napravio sam dvije verzije, originalnu i pojednostavljenu. Originalnoj verziji dao sam ime moteljica, a pojednostavljenoj verziji školske. Pojednostavljenoj verziji tako sam dao ime po školi.
Pojednostavljenu verziju vidjela su dva učenika moga razreda. Oni su rekli da je predobro. Učenica, kojoj sam pismo pokazao, rekla je da je to dobro za pisanje tajnih poruka u papirnatim avionima. Nitko u razredu ne može poruku pročitati pa ni profesori i profesorice.

Istraživao sam dalje. Ima li tko još u mojoj školi svoje pismo. Otkrio sam da svoje pismo ima učenica Paula Kalcina. Rekla mi je da nije htjela da joj mlađa braća i sestre “kopaju” po stvarima i čitaju njene privatne poruke. Također je napomenula da je više puta mijenjala izgled svog pisma. Razlog tome je što su joj prvotno neka slova bila prekomplicirana ili ih je u međuvremenu zaboravila. Danas se više ne služi tim pismom kao prije, no još uvijek joj tu i tamo pomogne. Sa mnom nije htjela podijeliti svoje pismo, ali zato ja svoje dijelim s vama.

školske
moteljica

Pripremio: Mateo Jergan, 7. razred

%d blogeri kao ovaj: