Aktivni “Talijani i Nijemci”

U veljači održani zanimljivi satovi talijanskog i njemačkog jezika

Aktivni “Talijani i Nijemci”

Učenici koji uče talijanski i njemački jezik kao izborni predmet sudjelovali su tijekom veljače u mnogim aktivnostima.

Sat na jeziku jidiš

Učiteljica njemačkog jezika Doris Kožul-Car održala je učenicima osmih razreda koji uče njemački jezik, jedan nastavni sat na jeziku jidiš. Učiteljica ih je pozdravila na jidišu – Guten morgn! – Gut jor! Prva njihova asocijacija bila je – njemački jezik. A zatim im je poželjela dobrodošlicu – Sholem aleychem! – Aleychem sholem! Učenike je pozdrav zbunio. Slušajući dalje ponovno im je počeo zvučati kao njemački. Iskrivljeni njemački –  rekao  je jedan učenik.

Što je jidiš?  Tko danas govori taj jezik? Jezik koji je prije Drugog svjetskog rata bio rasprostranjen u cijeloj Europi, jezik aškenaskih Židova, jezik koji je i nakon Drugog svjetskog  rata bio zabranjivan, osobito na istoku Europe. Jidiš je jezik koji ima 60 %  germanskih riječi, ostale riječi su iz slavenskih jezika, aramejskog i hebrejskog jezika.

Učenici su naučili različite pozdrave, dane u tjednu, pojedine glagole, brojeve, boje, upitne zamjenice… Shvatili su da su na tom satu progovorili na jeziku koji im je bio velika nepoznanica. S veseljem su izrađivali plakate, ispisivali riječi na jidišu. Učiteljicu Doris Kožul-Car upitali smo otkud ideja.

Željela sam približiti jidiš učenicima. Budući da se radi o učenicima koji uče njemački jezik, snalazili su se nekako u razumijevanju jezika koji je vrlo sličan njemačkom.  Zanimljivo im je bilo što se taj jezik piše s desna na lijevo. Obrnuto od latiničnog pisma. Imenice se na jidišu pišu malim slovom, a ne kao u njemačkom, velikim početnim slovom. Učenici su ostali vrlo iznenađeni kad sam napisala ime Anna Frank na njihovom alfabetu – rekla je učiteljica Doris Kožul-Car.

Naučimo prihvaćati

Na pitanje učenika – Zašto jidiš? odgovorila sam – Jezik spaja ljude. Preko jezika naučimo poštovati druge narode, naučimo prihvaćati, učimo se toleranciji, da se ne smijemo bojati i odbacivati ono što ne znamo, ono što nam je strano. Na spomen imena Anna Frank učenici su bili još znatiželjniji. – Je li i ona govorila jidiš? pitali su učenici. – Nijedan jezik se ne može uništiti, zaboraviti. Pokušala sam barem samo na jedan trenutak oživjeti jezik kojim su govorili roditelji Anne Frank, a moguće dijelom i ona.

Oživjeli smo na satu djelić povijesti. Nadam se ne i zaborava. Možda ovo neće biti jedini održani sat jidiša – napomenula je na kraju učiteljica Doris Kožul-Car. Nastavnica  je učenicima zahvalila  na sudjelovanju, a oni su njoj zahvalili što ih je naučila nešto novo. Izgovorili su zahvalu na jeziku jidiš – A sheynem dank!

Međunarodni dan pizze

Učenici su se na satu talijanskog jezika (učiteljice Doris Kožul-Car) upoznali s poviješću nastanka pizze i tako obilježili u veljači Međunarodni dan pizze (9. veljače). Važna prekretnica u razvoju pizze je dolazak rajčica iz južne Amerike u Europu, godine 1522. Učenicima je bila zanimljiva priča o pizzi margheriti. Doznali su o različitim vrstama pizze u  talijanskim regijama i došli su do zaključka da je danas najpoznatija verzija – napuljska pizza. Godine 2009. Europska unija donijela je odredbu o zaštiti originalnosti napuljske pizze – la pizza napolitana. S tim podatkom nas je upoznala učenica 7. a razreda Marta Diklan koja je na satu izložila svoju vrlo zanimljivu prezentaciju. I kakav bi to bio sat o pizzi, a da ne nije nešto i pojelo! Pizza je stigla na vrijeme. Svi su uživali na satu i u tako poznatom okusu pizze!

Carnevale a Venezia

Na satu talijanskog jezika učenici četvrtih razreda s učiteljicom talijanskog jezika Doris Kožul-Car učili su o svjetski poznatom karnevalu u Veneciji. Učenici su naučili gdje se nalazi Venecija i neke zanimljivosti o tom gradu. Naučili su otkada seže povijest karnevala u Veneciji te o različitim vrstama i nazivima venecijanskih maski; tko je Pulcinella, tko je Arlecchino, tko je Brighella, Larva, Colombina… Najviše ih je zanimalo zašto na venecijanskim maskama nema osmijeha. Zato što su te maske bile svojevrsna slika venecijanskog društva. Čitali su i kratke dječje  pjesme o karnevalu. S veseljem su sudjelovali u izradi venecijanskih maski. Učenici su svoje radove izložili u Gradskoj knjižnici Zadar tijekom cijele veljače.

Pripremila: Chiara Ćustić, 6. razred

Foto: Bartulin

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

%d blogeri kao ovaj: