Štrajk – kako je nama
Ove godine štrajkalo se više nego ikada, svi o tome imaju svoje mišljenje, a ja ću vam reći kako je nama učenicima
Štrajk – kako je nama
Na početku, dok se štrajkalo isprekidano, svi smo bili veseli. Mislili smo da će biti kao i svake godine, kratko, ali slatko. Ipak, ove godine, bilo je nešto duže (16 dana). Učitelji su bili uporni. U jednu ruku su nama zadali muke, nadoknađivanja i kraće praznike, ali su dokazali da se njih ne da vući za nos. Premale plaće nisu za šalu, to je sigurno. Obećani koeficijent… ludom radovanje. Naši učitelji bili su nam primjer upornosti i u jednu ruku naš ponos. Bili su jaki i ustrajni. No, ta upornost dosta nas je koštala. Kada smo se vratili u školske klupe i saznali da nam nastava traje do 26. lipnja, dobro da nismo pali u nesvijest. PA TO JE VEĆ LJETO!!!
Vrtoglavica je bila prisutna i nama, i učiteljima. Nije to baš lako. Ljeti, po vrućinama, ide se na more, liže se sladoled i šeta se po gradu do kasnih večernjih sati. Nikome ne pada na pamet sjediti i učiti. To se tehnički niti ne može, to je nama kao zakon prirode, zakon svemira, ali izgleda da je taj štrajk poremetio i zakone, što je nama učenicima krajnje nevjerojatno, apsurdno. Štrajku se inače radujemo, ali sada, baš i ne. Ove godine “blaženi” štrajk opet je došao, ali nas je ovaj put skupo koštao.
Pripremila: Paula Kalcina, 6. razred
Učitelji na štrajku u Zagrebu
Foto: Ana Lisica