ĆAKULE

Suba je “guba”

Susret s nogometnim vratarom Danijelom Subašićem

Suba je “guba”

Kraj rujna. Sjedim u učionici Novinarske i mislim o čemu bih pisala. Moram nešto napisati, nešto pametno. Ove godine sam urednica i imam veliku odgovornost. Iz misli me trgne učiteljica. Donata, je li ono tvoj stric poznaje Subašića? Da, jako dobar mu je prijatelj i radi s njim. Iiiiii? Aha, ideja je pala – intervju sa Subašićem. Učiteljica je davala savjete – Pokušaj, zamoli, zovi, možda nije nemoguća misija. Da, naravno, već danas razgovarat ću s roditeljima.

Bila sam jako uzbuđena. Čim sam došla kući, pitala sam tatu je li moguće napraviti taj intervju. Tata je rekao da pošaljem stricu poruku ima li Suba slobodnog vremena i želi li dati intervju uza školski list. Nisam puno čekala na odgovor. Subašić je rekao da može i da je slobodan u petak u 20 sati. Kod mog strica je na masaži. Bila sam u šoku. Pa to je za dva dana! Odmah sam počela sastavljati pitanja. Prošla sam to milijun puta u glavi.

Sanjao odmalena

Došao je Dan velikog intervjua. Bila sam jako nemirna. Što se bližio taj trenutak, to sam sve više šizila. Stavila sam masku Balea da se smirim i nečim zaokupim misli. I zaboravila na vrijeme. Kad sam čula mobitel, brzinom munje skinula sam masku s lica da se Suba ne prepadne. Zaboravila sam i ponijeti naočale za vid pa sam ubrzo vidjela samo obrise Sube.

Najprije su mu se došli javiti moji roditelji, malo s njim popričali, a ja se malo smirila. I Subašić je bio dosta smiren, a kako i ne bi, pa bio je na masaži kod moga strica. Na početku sam htjela razjasniti hoću li ga oslovljavati s ti ili vi. On je odmah odgovorio da pređemo na ti. Nekako mi je to bilo malo čudno pa su moja pitanja znala zvučati – Jesi li vi..? Od uzbuđenja sam postala i nepismena. Pitala sam ga o školi i djetinjstvu, ipak je ovo školski list. Rekao mi je da je u školi bio dobar učenik. Najljepša sjećanja iz osnovne su mu s vezana uz nogomet i prijatelje. Nogometne snove počeo je sanjati kad je imao deset godina. Najviše se sjeća učiteljice Suzane koja mu je predavala od prvog do četvrtog razreda, u školi su ga više smatrali dobricom, ali on je to bio kako kada… Najbolnija zgoda, zapravo nezgoda, mu je bila kada je pao s deset metara na bazenu Kolovare i polomio sve zube.

Zadar je Zadar

A onda je krenula zafrkancija. Najdraži crtić mu je bio Inspektor Gadget, gledao je redovito Cartoon Network, sada gleda puno filmove, igra i igrice: Call of duty, NBA, Uncharted, najdraža hrana mu je sve što njegova ljubav spremi, ima dvije mačke Vinnie i Macu – nabrajao je Suba, a ja se više nisam toliko sramila i osjećala da pričam sa slavnom osobom. Slavnom osobom! Kako je biti slavan? Kad sam bio na onom velikom terenu u Rusiji, imao sam veliku tremu zbog penala. Dan prije velike utakmice na treningu sam obranio dosta penala, dosta trenirao da se manje brinem kad bude utakmica. No, na sam dan utakmice molio sam Boga da obranim sad kad treba, a ne jučer na treningu, kad nije baš trebalo – rekao je Suba.

Nakon Rusije bio sam ponosan. I umoran.  Ali kad sam došao u Hrvatsku, pogotovo Zadar, osjećaj je bio neopisiv; vidjeti sve te ljude na dočeku kako skandiraju tvoje ime zbog nečega dobrog. Taj uspjeh reprezentacije mi je najdraži trenutak u karijeri – dodao je.

Budući planovi su vezani uglavnom za Monaco, da što duže ondje igra, da nastavi igrati. No, nedostaje mu Hrvatska. Najviše mu nedostaju ljudi. Od malih nogu navija za Košarkaški klub Zadar, nastoji pogledati svaku košarkašku utakmicu na televiziji. Član je i navijačkog kluba Tornado. U Monacu planira nastaviti živjeti jer je tamo mirnije, opuštenije, ali ipak, Zadar je Zadar.

Ovaj neklasični intervju svojim uletom prekinuli su moji roditelji koji su se opet došli pozdraviti sa Subom, a Suba je za kraj rekao da se u mladosti “zezao”, a sada se “zeza” još više.

Iznenađenje

Nakon ovog razgovora zaključila sam da je veliki Danijel Subašić osoba kao i ja, a ne neka nedostižna slavna osoba, neki nogometni robot. Nakon razgovora osjećala sam se nekako lagano, bilo mi je baš ugodno, ali moralo je završiti. Ili nije?

Za tri dana bio mi je rođendan, cijela ekipa iz mog razreda kod mene. Rođendan je i mojoj strini pa sam je nazvala. Kad ono Subašić kod nje, čestita mi rođendan. Moj 7. c se raspametio, svi snimaju, pozdravljaju, viču.

Suba je stvarno „guba“.

*guba – žargonizam (dobar, simpatičan, sve pozitivno)

Pripremila: Donata Mikulić, 7. razred

Foto i video: Donata Mikulić

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

%d blogeri kao ovaj: