Davis cup – zasada samo u publici

13. veljače 2018.13. veljače 2018. bartulin

Učenica 8. a razreda Vita Giergia pogledala nekoliko mečeva Davis Cupa održanog u Osijeku

Davis cup – zasada samo u publici

Učenica Vita Giergia trenira tenis od svoje devete godine, i to skoro svaki dan. Na svjetskom poznatom teniskom turniru Davis Kupu u Zadru koji se održavao 2016. godine dobila je, ne malu ulogu, skupljati loptice velikm teniskim zvijezdama. Pretprošli vikend provela je u Osijeku na ovogodišnjem Davis Cupu gdje su igrali naši tenisači Borna Ćorić, Marin Čilić, Ivan Dodig i Viktor Galović. Puna dojmova, odlučila je svoje iskustvo podjeliti s nama.

VIP loža – iznenađenje

Uhhh… jedva sam čekala taj petak, kad smo trebali krenuti za Osijek. Rano ujutro oko pet sati krenuli smo prema Osijeku, nas dvanaest i trener Goran Krneta, članovi Teniskog kluba Zadar. Putem smo se kladili tko će pobjediti na turniru. Vrijeme nam je proletjelo vrlo brzo zabavljajući se u autobusu, da i nismo primijetili kad smo oko podne došli u Osijek. Turnir se održavao u Gradskom vrtu. Nisam mogla vjerovati kad nam je trener rekao da imamo sjedala u VIP loži. Smjestili smo se i počela je ceremonija otvaranja, meni već poznata od prošle godine, kada se Davis Cup održavao u Zadru. Tada sam bila sakupljačica loptica – definitivno najbolje iskustvo ikad! Naravno, dok ne zaigram na Davis Cupu – kroz smijeh kaže Vita.

Preokret

Prvi meč igrao je Viktor Galović i izgubio je od Kanađanina Vaseka Pospisila. Malo razočarani, jer ipak smo izgubili okladu (sa smijehom kaže Vita i dodaje da zna kako je klađenje štetno), došli smo u apartman, umorni, ali ne bez nade za sljedeći meč, igru parova. Veselila sam se tome iz dva razloga. Prvi, jer obožavam gledati parove, a drugi, jer ću se slikati s Marinom Čilićem. Naravno, nitko nije htio da Marin ispadne tužno na slikama, zato smo mu davali najveću podršku s tribina. Atmosfera je bila nezaboravna. Gdje god da se okreneš, sviraju bubnjevi i trube. Nakon sat i pol vremena počeli smo gubiti nadu jer su nas Kanađani vodili 2:0 i svi smo mislili da nemamo šanse provući se dalje. No, ni publika ni igrači nisu se prestali boriti. Tad se dogodio najveći preokret. Pri kraju meča naš Marin i Ivan krenuli su u žestoku borbu i na kraju ipak osvojili meč s rezultatom 3:2. Veselju nije bilo kraja! Nakon odigranog meča slikala sam se s Marinom i umorna nakon uzbudljiva tri i pol sata (gledanja lijevo desno), bacila sam se na kravet. Zadovoljna.

Sljedeća pobjeda značila je četvrtfinale s Kazahstanom. Uspjeli smo. Naravno, gdje god se meč bude održavao, tu smo i mi, moji suigrači Teniskog kluba Zadar i ja – zaključuje Vita, a mi joj želimo ispunjenje želja.

Pripremila: Eva Knežević, 8. razred