Unučad i masline kao kruna
Učiteljica Ljubica Penezić odlazi u mirovinu i oprašta se s đacima i kolektivom
Unučad i masline kao kruna
Samozatajna, radišna i uvijek nasmijana, a mnogi kažu i… je li to ona lijepa učiteljica – Ljubica Penezić, odlazi u mirovinu. Stoga smo je potražili i s njom bacili ćakulu.
Koliko ste godina proveli radeći u školstvu, a koliko u našoj školi?
Ukupno staža imam 34 godine, sve u školstvu. U OŠ Bartula Kašića sam od njenog osnutka od 1985. godine. Te godine sam preuzela 3. b razred, većina djece došla je iz OŠ Šime Budinića i nešto malo iz OŠ Benje. Prije nepune tri godine prešla sam u PŠ Bokanjac.
Nakon toliko godina rada u školi, što biste rekli… kakvi su đaci bili nekada, a kakvi su sada?
Puno se više prije učilo. Ono što sam ja sada poučavala, npr. iz prirode, izrada zemljovida, prije se to detaljnije radilo. Sada učenici više očekuju, da im sve bude servirano, malo su “gotovani”. Na jedan klik miša sve pronađu i onda manje uče, no djeca ko djeca, oduvijek su mi u srcu.
Što vas “tjera” u mirovinu?
Ne tjera me ništa, to je moja i suprugova odluka. Tako smo se dogovorili. Odlučili smo da ćemo zajedno u mirovinu i uživati u njoj. Imam jedno unuče, drugo je na putu pa ćemo čuvati unučad i uživati. I masline… imamo veliki maslinik pa ćemo i to održavati.
Imate li neko posebno sjećanje od rada u školi, neku dogodovštinu?
Svašta sam doživjela… zanimljivo je da su me zvali svakako… i mama, tata, časna…
Zapravo više pamtim tužne trenutke, uvijek su mi u glavi. Jedna bivša učenica je umrla u 6. razredu, a jedna iz iste generacije poginula. To je nešto što nisam nikada zaboravila, svaku večer kada idem spavati sjetim se njih.
Jeste li učili i djecu svojih bivših učenika?
Jesam, nekoliko, primjerice Dino Barešić, sad učenik 7. razreda, bio je moj učenik, a učila sam i njegovu majku.
Učila sam i neke djevojčice koje su sada učiteljice, primjerice učiteljica Ana Fain je sada moja kolegica. Učila sam i našu školsku spremačicu Daliju Katalinić.
Imate li nekog bivšeg ili sadašnjeg učenika kojeg biste posebno izdvojili?
A ne, svi su mi posebni, ne bih nikoga posebno izdvajala. Posebno volim gledati slike i prisjećati se bivših učenika i učenica.
Imate li neku poruku? Kako ste se oprostili od učenika?
Današnji dan je bio poseban. Učenici i ja imali smo ‘tulum’. Ugodno su me iznenadili i ravnateljica Katica Skukan i kolega Dinko Marin jer su me posjetili na Bokanjcu. Zanimljivo je bilo jer smo sasvim slučajno imali zadnji sat, sat razrednika. Nisam od onih koji znaju držati neke govore i oproštajne poruke. Meni je najbitnije da nikada nisam imala problema niti s učenicima, niti s roditeljima ni kolegama. Sjećanja na školu i rad bit će mi zato uvijek lijepa i rado ću se sjećati svojih radnih dana.
Hvala Vam na svemu, i Vi ste bili kamen temeljac ove škole, želimo Vam sretne tenutke u mirovini. Uživajte sa svojom obitelji.
Redakcija Bartulina
Pismo koje je učitelj Dinko Marin, voditelj PŠ, uputio učiteljici Ljubici.
Poštovana i draga kolegice Ljubice Penezić,
nakon što ste me obavijestili o vašoj odluci da odlazite u zasluženu mirovinu u svojstvu voditelja područne škole Bokanjac u kojoj ste djelovali posljednjih godina osjećam dužnost da Vam se obratim i zahvalim kroz par rečenica.
Draga Ljubice, vi pripadate onoj generaciji časnih učitelja koji su postavili kamen ugaoni OŠ Bartula Kašića kada ste prije 32 godine započeli ugrađivati sebe u temelje odgoja i obrazovanja spomenute škole. Kroz te 32 godine vi ste bili kap, kako bi rekao Cesarić jednog slapa – velikog slapa naše škole. Taj slap pomogla je tkati, Ljubice, i vaša kap. I bez te kapi ne bi taj Kašićev slap imao onu jačinu i snagu koju ste mu vi dali svojim radom. No, ta vaša kap je bila izvorišna ona kap na koju se nadovezuju sve ostale kapi kako bi slap zasjao u svoj svojoj ljepoti. Jer kako drugačije tumačiti ulogu učiteljice od prvog do četvrtog razreda koja prva upoznaje učenike sa sustavom odgoja i obrazovanja, koja usađuje prve vrednote bez koji se ne može izgraditi osoba kao cjelovita ličnost, a onda i društvo u cjelini. I u toj spoznaji leži uzvišena zadaća učitelja koju ste s toliko predanosti, ljudskosti i ljubavi odrađivali, kroz protekle 32 godine sve do samog odlaska u mirovinu. Bili ste tihi, samozatajni, ali opet veliki, odgovorni i profesionalni, i tu je vaša veličina.
Pored primarne zadaće učitelja koja se očituje u odgoju i obrazovanju svoj obol ste dali i u radu kolegijalnih tijela ove škole, od matičnih aktiva, učiteljskog vijeća pa do školskog odbora. Hvala vam i na tome.
Draga kolegice Ljubice, budite ponosni na svoj rad. Imali ste privilegij odgojiti tolike ljude raznih zanimanja koji će vas se uvijek sjećati. Vi ste bili i ostali dio njihove prošlosti njihove trajne memorije, ali prošlosti koja je omogućila izgradnju njihove budućnosti.
Kao voditelj PŠ Bokanjac zahvaljujem na suradnji. Imao sam čast i zadovoljstvo kroz proteklih deset godina surađivati s vama, učiti od vas. Osjećam posebno vam reći hvala što ste bili čovjek od riječi, riječi koja se je pretvarala u djelo, čovjek od povjerenja.
Sada kada odlazite u mirovinu želim vam obilje zdravlja, smijeha, radosti u unučadi. Znam da ćete se sada češće
vraćati tamo gdje te je mati rodila na siki, tamo di te je mlikon doila za isti i piti i nosila sobun u naručju svom kamo god je išla po kršu tom, na tvoj Murter!
Draga Ljubice, ovih par slika koje se nalaze u ovom pismu neka te posjete na tvoju školu, na tvoj minuli rad. Posjeti nas često u područnoj školi u svakom trenutku, a napose kada se javi sjeta.
Hvala ti, draga kolegice Ljubice, na svemu i neka ti bude blagoslov one pjesme o Murteru
“neka Bog te čuva i sveti Mihovil i Roko naš sveti što gleda iz Vršin i za te se moli
Gospe od Gradine, a Gospe od Tarca za te se brine“, a ja ću dodati i tebi tako drage Gospe od Karavaja.
S izrazima iznimnog poštovanja,
Dinko Marin, voditelj PŠ, uč. mentor
Zadar, 29.10.2017.
Foto: Arhiva škole